Pismo je jedan od najvažnijih izuma u istoriji čovečanstva. Bez njega, razvoj civilizacije kakav danas poznajemo ne bi bio moguć. Kroz vekove, različiti narodi sveta razvijali su svoja pisma, svaki sa sopstvenim karakteristikama, potrebama i kulturama. U nastavku ćemo istražiti kako je pismo nastajalo u raznim zemljama i civilizacijama.
Mesopotamija: Prvo pismo – Klinasto pismo
Jedna od najranijih i najvažnijih civilizacija koja je razvila pismo bila je sumerska civilizacija u Mesopotamiji, pre oko 5.000 godina. Klinasto pismo (cuneiform) je najstariji oblik pisanja koji je prepoznat kao prethodnik svih modernih pisama. Nastalo je kao potreba za vođenjem evidencije o robama i transakcijama. Sumerani su koristili štake koje su ostavljale otiske u obliku klinova na tablicama od gline. Ovaj sistem pisanja brzo se proširio i postao osnovna pismenost u Mesopotamiji, a kasnije je preuzet od drugih naroda, uključujući Akadžane i Asirce.
Egipat: Hijeroglifi
Egipatsko pismo, poznato kao hijeroglifi, razvijeno je oko 3.100. godine pre nove ere. Ovo pismo, koje je bilo kombinacija slikovnih i fonetskih simbola, koristilo se za zapisivanje važnih religijskih tekstova, istorijskih zapisa i administrativnih dokumenata. Hijeroglifi su se prvobitno gravirali u kamen, ali su kasnije preneti i na papirus, što je omogućilo lakše širenje pismenosti. Egipćani su imali i razvijen sistem za beleženje zvučnih simbola, što je imalo veliki uticaj na razvoj kasnijih pisama u svetu.
Indija: Brahmi pismo
Indija je razvila jedno od najstarijih pisama na svetu – Brahmi pismo, koje potiče iz oko 3. veka pre nove ere. Ovo pismo je izuzetno značajno jer se smatra osnovom za mnoge druge indijske alfabete, uključujući Devanagari, koji je osnova za pisanje sanskrita i mnogih drugih jezika poput hindija i marathija. Brahmi pismo je bilo silabično, tj. svaka znak označava slog, a ne samo pojedinačno slovo. Ovaj sistem omogućio je zapisivanje i prenose religijskih, filozofskih i naučnih ideja.
Kina: Kinesko pismo
Kinesko pismo, jedno od najstarijih sistema pisanja na svetu, pojavilo se pre više od 3.000 godina. Razvilo se iz slikovnih simbola, a svaka slika predstavljala je neki pojam ili ideju. Kako bi se olakšalo pismo i smanjila potreba za prepoznatljivim slikama, razvijen je sistem karaktera, gde svaki znak označava određeni pojam ili ideju. Kineski znakovi su se razvijali kroz različite dinastije i varirali su u zavisnosti od regiona, ali osnovne karakteristike kineskog pisma ostale su nepromenjene do danas. Iako je veoma kompleksno i teško za učenje, kinesko pismo igra ključnu ulogu u komunikaciji i kulturi kineskog naroda.
Grčka: Grčko pismo i alfabet
Grčko pismo, koje je nastalo oko 8. veka pre nove ere, značajno je jer je bilo prvo pismo koje je povezivalo zvuke sa simbolima, što je osnova za savremena pisma. Grci su preuzeli fenicijsko pismo, koje je koristilo samo suglasnike, i dodali su simbole za samoglasnike. Time su omogućili preciznije zapisivanje jezika. Grčko pismo je postalo osnova za razvoj latiničnog alfabeta, koji je danas najrasprostranjeniji sistem pisanja na svetu.
Rim: Latinični alfabet
Rimljani su, preuzimajući grčko pismo, razvili latinični alfabet. Latinični alfabet, koji je danas najkorišćeniji alfabet na svetu, nastao je oko 7. veka pre nove ere. Zasnovan na grčkom pismu, latinični alfabet je kroz vekove evoluirao i prilagođavan je različitim jezicima. Njegova adaptacija u modernim vremenima, uz dodatak novih slova i simbola, omogućila je lakšu komunikaciju u mnogim kulturama i na kontinentima. Latinični alfabet je osnova za pisanje na jezicima kao što su engleski, španski, francuski, italijanski i mnogim drugim.
Azteci: Pismo slike i simboli
Azteci su razvili složeno pismo, koje se zasnivalo na slikama i simbolima. Iako se ne koristi kao pismo u današnjem smislu, aztečko pismo je služilo za zapisivanje istorijskih događaja, religijskih priča i zakona. Kombinacija slika koje su predstavljale predmete i apstraktne pojmove činila je ovaj sistem vizuelno bogatim, ali ga je bilo teško koristiti i za masovnu pismenost.
Razvoj pisma u Evropi i širom sveta
Pismo se kroz vekove razvijalo i širilo, prelazeći granice i uticajući na mnoge narode. Iz Mesopotamije i Egipta, pismo je stiglo do drugih naroda, poput Persijanaca, Indijaca, Kineza i Grka. Sa širenjem Rimskog carstva, latinično pismo je postalo osnovni sistem pisanja u većem delu Evrope, a kasnije se širio kolonijalizmom i kroz migracije. Danas, pismo igra ključnu ulogu u svakodnevnom životu širom sveta, od poslovanja do obrazovanja, komunikacije i kulture.
Pismo je, dakle, nastalo kao odgovor na osnovne ljudske potrebe za komunikacijom, beleženjem i prenošenjem znanja. Iako je svaki narod razvijao svoj jedinstven sistem, svi oni imaju jednu zajedničku karakteristiku – sposobnost da povežu ljude i ideje kroz prostor i vreme.
Razvoj pisma u Srbiji
Razvoj pisma u Srbiji je duboko povezan sa istorijom naroda, religijskim uticajima i kulturnim kontaktima sa susednim narodima. Pismo je kroz vekove bilo ključni instrument za očuvanje identiteta, istorije i kulture, te se njegovo oblikovanje i evolucija ne mogu posmatrati odvojeno od političkih, religijskih i društvenih promena koje su se dešavale na Balkanu.
Prehršćansko pismo: Slavenizovani oblici pisanja
Prvi oblici pisma na teritoriji Srbije datiraju iz vremena kada su se Slaveni naselili na Balkanu, u 6. veku. Oni su preuzeli pismo od svojih prethodnika, ali nije bilo standardizovanog sistema pisanja. U to vreme su se koristile ranije forme pisanja poput glagoljice, koje su postojale u regionu, ali i drugi lokalni oblici, posebno u kontekstu hrišćanske misije.
Glagoljica: Prvo pismo u Srba
Glagoljica je najstarije slavensko pismo koje je bilo u upotrebi među hrišćanskim Slavenima. Nastalo je oko 863. godine zahvaljujući sv. Ćirilu i Metodiju, koji su stvorili ovo pismo kako bi mogli da prevode religijske tekstove na slovenske jezike. Glagoljica je bila prvo pismo koje je korišćeno za zapisivanje slovenskih jezika, uključujući staroslovenski jezik. U Srbiji, glagoljica je imala značajnu primenu u crkvenim i verskim tekstovima, ali je tokom vremena zamenjena drugim oblicima pisanja.
Ćirilica: Drugi ključni korak u razvoju pisma
Ćirilica, koju je zajedno sa glagoljicom stvorio sv. Ćiril, postala je najvažniji i najtrajniji sistem pisanja na Balkanu. Iako je zvanično razvijena za potrebe liturgije i prevođenja religijskih tekstova, ćirilica se brzo proširila među slavenskim narodima. U Srbiji, ćirilica se koristila u crkvenim knjigama, ali i u administrativnim dokumentima i pesmama.
Ćirilica je doživela značajnu reformu u 12. i 13. veku, tokom vladavine vladara kao što su Stefan Nemanja i Stefan Dušan. U periodu vladavine Nemanjića, ćirilica je postala standardizovana i široko korišćena. Knjige i rukopisi na ćirilici postali su simbol narodnog i religijskog identiteta, a ova verzija pisma preživela je u Srbiji do današnjeg dana.
Latinica: Uticaj Zapada
Iako je ćirilica bila dominantno pismo u Srbiji tokom srednjeg veka, latinica je postepeno postajala sve prisutnija, posebno tokom i nakon Turske vladavine u 15. veku. Pod uticajem zapadnih, pretežno katoličkih i latifonih regiona, latinica je počela da se koristi u administraciji i obrazovnim institucijama. U periodu vladavine Habsburške Monarhije, latinica je bila najčešće pismo u administraciji, dok je ćirilica bila rezervisana za religijske i književne tekstove.
Ovaj proces je nastavio da se razvija, a tokom 19. i 20. veka latinično pismo postaje prisutno u mnogim aspektima srpske društvene i političke sfere. Danas, latinično pismo je široko prihvaćeno u svakodnevnom životu, poslovanju i medijima, dok ćirilica ostaje ključni simbol srpskog identiteta.
Moderno doba: Standardizacija pisma
U savremenoj Srbiji, ćirilica i latinica se koriste paralelno, ali postoji i tendencija ka očuvanju ćirilice kao kulturnog nasleđa. Ustav Republike Srbije iz 2006. godine propisuje ćirilicu kao zvanično pismo države, ali latinica je i dalje prisutna u svakodnevnoj upotrebi, posebno u medijima, internetu i društvenim mrežama. Učenici u školama uče oba pisma, a mnogi Srbi koriste oba sistema pisanja, zavisno od konteksta.
Zaključak
Razvoj pisma u Srbiji je bio proces koji je odražavao kulturne, političke i verske promene tokom vekova. Od prvih glagoljskih zapisa do standardizovane ćirilice i uticaja latinice, pismo je odigravalo ključnu ulogu u oblikovanju identiteta Srbije. I danas, u doba globalizacije, oba pisma, ćirilica i latinica, žive paralelno, svako sa svojim specifičnostima i funkcijama u srpskom društvu.
Facebook Comments