Bečki valcer je jedan od najstarijih i najpoznatijih društvenih plesova, čija prepoznatljiva melodija i fluidni pokreti plesača odišu elegancijom i gracioznošću. Nastao je krajem 18. veka u Austriji i Nemačkoj, a svoju popularnost stekao je u bečkim balskim dvoranama tokom 19. veka. Danas je neizostavan deo plesnih takmičenja i svečanih događaja širom sveta. Bečki valcer je klasični plesni stil koji se često pojavljuje u romantičnim filmovima i animiranim ostvarenjima. Karakterišu ga široki, graciozni okreti koji se brzo rotiraju po podijumu. Iako deli mnoge sličnosti sa sporim valcerom, bečki valcer se pleše znatno bržim tempom – dvostruko bržim od sporog valcera.
Istorija Bečkog Valcera
Koreni bečkog valcera potiču iz narodnih plesova, posebno iz austrijskog „Ländlera“, plesa koji je bio omiljen među seljacima i građanima. Ubrzo je prešao u aristokratske krugove i postao simbol društvenih okupljanja i gala večeri. Iako je u početku bio smatran previše smelim zbog bliskog kontakta partnera, ubrzo je prihvaćen i proslavljen širom Evrope. U 19. veku kompozitori poput Johana Štrausa I i Johana Štrausa II komponovali su neka od najpoznatijih dela bečkog valcera, poput „Na lepom plavom Dunavu“ i „Priče iz bečke šume“. Bečki valcer je najstariji oblik balskog plesa. Pojavio se u 18. veku, oko 1750. Njegovi prethodnici potiču još iz 12. veka iz srednjovekovnog plesa poznatog kao “Round” (Kolo). Završni okret plesnog para u ovom plesu bio je vrhunac koreografije, a taj puni obrt postao je prepoznatljiv element bečkog valcera. Ritmička šema ¾, koja omogućava bečki valcer, datira bar iz 1679. godine, kada je napisana pesma “Das Lied vom lieben Augustin”.
Bečki valcer se razvio direktno iz narodnih plesova poput Lendlera, Deutscher-a, Dreher-a i Schleifer-a, koji su bili popularni u Bavarskoj i Austriji tokom 18. veka. Kada su stanovnici gradova preuzeli ove plesove, oni su se značajno promenili, kako u muzici, tako i u koreografiji. Tempo je postao brži, a umesto skakutanja karakterističnog za narodne plesove, uvedeno je graciozno klizanje po podijumu. Ples je prešao iz seoskih plesnih dvorana u balske sale visokog društva, čime je rođen bečki valcer. U početku se zvao samo “valcer”, ali je kasnije, pojavom sporijeg valcera, brža originalna verzija dobila naziv “bečki valcer”, po svom mestu nastanka.
Bečki valcer je stigao u Englesku posle rata 1812. godine. Smatra se da je 1814. pomogao ambasadorima na Bečkom kongresu da postignu sporazum o stabilizaciji Evrope nakon Napoleonovog prvog egzila. Valcer ima bogatu tradiciju u Beču, gde se i danas održava oko 300 javnih balova u prva tri meseca svake godine. Neki od tih balova okupe i do 5000 plesača u gradu sa samo 1,5 miliona stanovnika.
Pre pojave bečkog valcera, aristokrate su na svojim dvorovima negovale spore plesove sa strogim ceremonijalnim pravilima koja nisu dozvoljavala bliski kontakt između partnera – ruke su se samo blago dodirivale. Bečki valcer je doneo revoluciju u plesnu kulturu: muškarac je stavljao ruke na ženine bokove, plesni parovi su se držali blisko i gledali duboko u oči. Ova sloboda kretanja bila je radikalna promena u odnosu na rigidne aristokratske manire. U početku je smatrana skandaloznom – žene su otkrivale gležnjeve dok su se vrtložile po podijumu, a parovi su se previše grlili, što je dovelo do toga da je ples čak bio i zabranjen neko vreme. Ipak, bečki valcer je osvojio balske sale i postao toliko popularan da su ga na kraju prihvatili i pripadnici visokog društva.
Bečki valcer je svoju prepoznatljivu formu dobio u habzburškom Beču, gde su ga klasični kompozitori prilagodili i usavršili. Muzika Johana Štrausa i Jozefa Lanera značajno je doprinela popularizaciji ovog brzog valcera. Tokom 19. veka, pojavile su se različite varijante, poput poljskog mazurka valcera, mađarskog valcera, meksičkog valcera, francuskog valcera i muzete valcera. Popularnost bečkog valcera nastavila je da raste tokom 20. i 21. veka, učvrstivši njegov status kao nezaobilaznog dela balskih plesova širom sveta.
Bečki valcer danas
Danas se bečki valcer pleše na takmičarskom nivou u obe glavne balske kategorije: Međunarodni standard i Američki smooth. Takođe, ostaje popularan društveni ples u plesnim školama širom sveta.
Međunarodni stil bečkog valcera izvodi se u zatvorenom plesnom položaju, a dozvoljeni su samo određeni pokreti, uključujući desne i leve okrete, promene pravca, flekerle, kontra ček, levi whisk i kontrapivot.
Američki stil bečkog valcera omogućava veću slobodu pokreta – pleše se u i zatvorenim i otvorenim položajima, uključuje različite interpretacije, teatralne pokrete, okrete ispod ruke i koreografije u bočnim pozicijama.
Balovi, takmičenja i događaji posvećeni bečkom valceru organizuju se širom sveta svake godine. Neka od ovih dešavanja fokusiraju se isključivo na bečki valcer, dok druga uključuju i ostale balske plesove. U Sjedinjenim Američkim Državama, popularnost bečkog valcera porasla je zahvaljujući televizijskim emisijama poput “So You Think You Can Dance” i “Dancing with the Stars”. Gracioznost, fluidnost i elegancija plesača u bečkom valceru privlače publiku i čine ga jednim od najtraženijih plesova u plesnim studijima širom sveta.
Karakteristike i Tehnika Plesanja
Bečki valcer se pleše u brzom tročetvrtinskom ritmu, sa naglaskom na prvi takt (1-2-3, 1-2-3). Odlikuju ga brze rotacije i elegantni klizni koraci, što zahteva dobru tehniku i osećaj za muziku. Postoje dve osnovne figure bečkog valcera:
- Desna okretna figura (Natural turn) – okret udesno za 180 stepeni kroz nekoliko taktova
- Leva okretna figura (Reverse turn) – okret nalevo, sličan desnom okretu, ali u suprotnom pravcu
- Promenljivi koraci (Change steps) – prelazi između okretnih figura
Plesači moraju održavati uspravan stav i glatke pokrete kako bi osigurali kontinuitet i fluidnost plesa. Bečki valcer se pleše u zatvorenoj plesnoj poziciji, pri čemu je kontakt tela partnera konstantan, a vođenje i praćenje ključni su za uspešno izvođenje figura.
Muzika i Kompozitori
Muzika za bečki valcer je brza i često razigrana, sa naglašenim taktovima koji diktiraju ritam plesa. Najpoznatiji kompozitori ovog plesa su:
- “The Potter Waltz” Prague Philharmonic Orch.
- “I Know You” Sleeping Beauty
- “You and Me” Lifehouse
- “Sofia” Johann Strauss
- “Only Hope” Mandy Moore
- “FanFan” 101 Strings Orchestra
- “I’m With You” Avril Lavigne
- “Skin” Rascal Flatts
- “That’s Amore” Dean Martin
- “Kiss from a Rose” Seal
- “Fallin’” Alicia Keyes
- “Break Away” Kelly Clarkson
- “One and Only” Adele
- “All I Need” Within Temptation
- “Breathe (2am)” Anna Nalick
- “The Time of Your Life” David Cook
- “Carribean Blue” Enya
- “A New Day Has Come” Celine Dion
- “A Thousand Years” Christina Perri
- “Always and Forever” Luther Vandross
- “Delilah” Tom Jones
- “Enamorada” Sandra Cartolari and Claudio Novelli Orchestra
- “Iris” The Goo Goo Dolls
- “These Arms of Mine” Otis Redding
- “Cryin” Aerosmith
- “This Love” Leanne Rimes
- “Beautiful Life” Lindsay Lohan
- “I Have Nothing” Whitney Houston
- “You’re My Number One” Enrique Iglesias
- “Your Guardian Angel” The Red Jumpsuit Apparatus
- “End of the Road” Boys 2 Men
- “Ill Make Love to You” Boys 2 Men
- “Runaway” The Corrs
- “Amas Veritas” Alan Silvestri
- “That’s Amore” Dean Martin
- “Que Sera Sera” Doris Day
- “Walkin’ Away” Clint Black
- “Tu Solo Tu” Selena
- “I Won’t Give Up” Jason Mraz
Karakter Plesa
Bečki valcer se odlikuje dinamikom i gracioznošću. Dok engleski valcer naglašava sporije pokrete i emocije, bečki valcer je živahan i razigran. Njegova suština leži u neprekidnoj rotaciji i neodoljivoj lakoći pokreta, što ga čini pravim testom veštine i izdržljivosti plesača.
Danas se bečki valcer pleše na plesnim takmičenjima, balovima i svečanim priredbama, a njegova vanvremenska elegancija osigurava mu posebno mesto u svetu društvenih plesova.
Facebook Comments