![](https://media.taraba.in.rs/2025/01/zubar.jpg)
Bila jednom jedna mala varošica po imenu Osmehokraj, poznata po svojoj ljubaznosti, čistim ulicama i jednom zubaru koji je bio… pa, recimo da je bio poseban. Taj zubar se zvao Dr. Stiv Nikolić, ali su ga svi zvali Dr. Zubaromanijak. Njegova ordinacija bila je smeštena u kući na vrhu brda, sa pogledom na čitav grad, što je bilo ironično, jer niko nije mogao da pogleda na njegovu kuću bez osećaja jeze.
Dr. Zubaromanijak imao je strast – strast prema zubima, depilaciji i psihoterapiji. Da, dobro ste pročitali. Dr. Stiv Nikolić voleo je da vadi zube, depilira pacijente i pruža im psihoterapiju u isto vreme. Bio je fasciniran delima Sigmunda Frojda, pa je često umeo da kaže: “Što da ne spojimo tri muke u jednu i otkrijemo nesvesno?”
Njegova ordinacija bila je prava kuća strave. Ulazna vrata su škripala, a unutrašnjost je bila dekorisana starim zubarskim plakatima, posterima sa reklamama za vosak za depilaciju i citatima slavnih psihologa. Na zidu su visile stotine zuba, pažljivo obojenih i uređenih u obliku cvetova i leptira. Pored svake zubarske stolice nalazila se polica puna knjiga, među kojima su dominirala Frojdova dela poput “Tumačenje snova” i “Psihopatologija svakodnevnog života.”
Jednog dana, u ordinaciju je ušla gospođa Milka, poznata po svojoj glasnoj prirodi i ljubavi prema slatkišima. Uvek je nosila šešire sa ogromnim cvetovima i pričala toliko glasno da su ljudi u pekari mogli da čuju njen glas čak i kad je bila kod frizera.
“Gospođo Milka, danas ćemo vam izvaditi jedan zub, depilirati brkove i porazgovarati o vašim snovima!” uzviknuo je Dr. Zubaromanijak sa oduševljenjem.
“Molim?! Zub, brkove i snove?! Zašto bi iko želeo da uradi to troje istovremeno?” upitala je Milka, zbunjena i pomalo uplašena.
“A zašto da ne?” odgovorio je doktor veselo. “Uštedećemo vreme, a i vi ćete se osećati kao nova osoba! Frojd bi rekao da svaki bol može otkriti potisnutu želju.”
Milka je sela u zubarsku stolicu, dok je Dr. Zubaromanijak pripremio svoje neobične instrumente. U jednoj ruci držao je klješta za zube, u drugoj veliki lonac sa toplim voskom, a u džepu notes i olovku za beleške. Sa njegovog radnog stola smiješili su se zubni instrumenti pored čudnih posuda sa šarenim voskom i psiholoških knjiga.
Kada je počeo, Milka je zatvorila oči i molila se. Doktor je izvadio zub sa neverovatnom brzinom, istovremeno nanoseći vosak na njene brkove. Bilo je to pravo umetničko delo – jedan potez klještima, jedan potez četkicom za vosak, a sve to dok je postavljao pitanja o njenim snovima.
“Gotovo!” uzviknuo je doktor Zubaromanijak, dok je trijumfalno podigao izvađeni zub i odlepljivao vosak s Milkinih brkova. “Sada, recite mi, da li ste sanjali nešto neobično poslednjih dana?”
Milka je otvorila oči, pipnula svoju glatku kožu iznad usne i iznenađeno se nasmejala. “Pa, znate šta, doktore, ovo nije bilo tako strašno! Možda sam bila skeptična, ali ovo je zapravo genijalno! I sanjala sam, sanjala sam kako letim iznad grada sa ogromnim zubom kao krilom.”
Dr. Zubaromanijak se naklonio, kao da je upravo završio veliki koncert. “Hvala vam, gospođo Milka. Sledeći put možemo probati i nešto novo – možda istovremeno beljenje zuba, manikir i analiza vaših snova?”
I tako je Dr. Zubaromanijak nastavio svoje jedinstvene tretmane, a priče o njegovim veštinama proširile su se širom grada. Ljudi su dolazili ne samo zbog zubarskih potreba, već i zbog neobičnog iskustva koje su dobijali. Ordinacija na brdu postala je mesto smeha, apsurda i neobične lepote.
I tako je, u maloj varošici Osmehokraj, Dr. Zubaromanijak živeo srećno, zadovoljan svojim čudnim zanatom i srećnim pacijentima koji su se vraćali, želeći da iskuse novu dozu zubarske depilacije, psihoterapije i Frojdovskih analiza.
Facebook Comments